- I koraci se ponavljaju - Iva Mia Erak
- I na plaži posebna
- Oaza mira nadohvat ruke
- Strategija kao preduvjet
- Alkohol vozi u smrt!
- SP kao kruna zlatne povijesti
I koraci se ponavljaju - Iva Mia Erak
Moji bližnji znaju da sam veći dio svog života provela izvan Hrvatske. Živjela sam u krasnim gradovima, diljem svijeta. Od svoje desete do četrnaeste godine živjela sam na bajkovitim Filipinima, od petnaeste do devetnaeste godine u dalekoj, egzotičnoj Kini.No, svo to vrijeme u srcu mi je odzvanjala davne 1963. godine ispjevana ‘Vraćam se Zagrebe tebi…’
Svako toliko, tijekom svih tih godina provedenih u tuđini, uhvatila bih se kako razmišljam kako bi mi život izgledao da ostanem tu. No, još ne bih zapravo ni razvila film u glavi kako bi moj život u tom gradu zapravo izgledao, a nostalgija za Zagrebom bivala bi sve jača i jača. U tim trenucima propitkivala bih samu sebe što mi to zapravo u ‘novom’ gradu nedostaje, u čemu se nalazi tolika privlačnost Zagreba, čime me toliko osvojio i uspio zadržati sve te godine koje mu nisam ni blizu? Je li u samoj činjenici da je Zagreb grad u kojem sam došla na svijet ili što u njemu živi većina meni dragih ljudi? Jesu li za magnetsku vezu ‘krivi’ njegovi prekrasni parkovi ili možda stare zgrade? Ulice na kojima su utisnuti ostali moji prvi koraci? Moje najdraže kumice na placu, jedine takve na svijetu? Ili sastanci ispred Krleže, moj Gornji grad s uspinjačom, Katedrala, Markova crkva, Strossmayerovo šetalište? Kaldrma koja je pokrivala moju ulicu i ono tresuckanje kad bi se po njoj malo brže prošlo autom? Ma, ne, ipak je to možda najviše miris svježeg kruha. Ili ona stara susjeda kojoj niti jedan pokret u zgradi ne može promaknuti? Odlazak na Sljeme s prvim pahuljama ili…..
Ili jednostavno – sve to. Baš sve. I Štros, i Krleža, i kumice i moja kaldrma i stare zgrade i uspinjača i moj miris kruha… Sve je to Zagreb. Moj Zagreb. I danas sam najsretnija na svijetu.
Na istim ulicama na kojima su ostali utisnuti moji prvi koraci, danas ostaju sitne stope moje kćeri, mezimice koja se, eto, nije rodila ni u Kini ni na Filipinima, već je prava Zagrepčanka. Moja mala Purgerica… Koja će, nimalo ne sumnjam, jednako kao i mama znati voljeti svoj grad.