- Ljubav duga 66 godina, Josip Bobi Marotti
- Sirove strasti ili opasne veze
- 10 ubojica ljubavi i idile
- Zašto ne biste iskušali neke nove rekreacije
- Znate li što sluša vaše dijete?
- Šefovi (ni)su baš uvijek protiv vas
- Otkrijte čari Zagorja
- Tajna derutne kuće na uglu Mesničke
Šefovi (ni)su baš uvijek protiv vas
Mržnja, sama po sebi, nije bogznakako zgodan osjećaj. Točnije, zbog vlastitog dobra, trebali biste je se kloniti, naprosto svjesno odlučiti kako nitko i ništa nije vrijedno da biste vi, na njegov račun, stvarali negativnu energiju.Za ljude kojima je posao svetinja, a kakvih je i među nama sve više, vjerojatno nema ništa gore nego kad se na relaciji radnik – šef osjeća sva sila negativne energije.
Jednako je mučno bez obzira čini li vam se kako, eto, mrzite svog šefa kao i kad ste sigurni da o vas mrzi.
Osjećaj mučnine s kojim se svaki dan dižete na posao može vrlo lako učiniti od života pakao. No, to je samo posao, i On (ili Ona) je u konačnici samo šef. Pa, valja tu po vas krajnje neugodnu situaciju promatrati sa strane i hladne glave. Konačno, otkaz uvijek možete dati, zar ne? Za početak, odbacite mogućnost bilo kakve impulzivne, gotovo refleksne reakcije. OK. Mrzio vas ili ne, ako ste detektirali bilo kakve nenormalnosti u odnosu, bio bi red i da ih sami pokušate otkloniti. Civilizirani ljudi, prosječnih manira i prihvatljivog kućnog odgoja ipak nekako preferiraju razgovor. Pozovite ga na kavu, ili naprosto zamolite da par minuta vremena odvoji za sastanak i jednostavno pitajte čini li se i njemu da vas dvoje (ili dvije, ili dvojica) imate problem. Vrijeme razgovora iskoristite kako biste ga promatrali ne kao šefa, nego kao, vjerovali ili ne, ljudsko biće koje, isto tako, ima neki svoj život, probleme s klincima...
Ne morate ga baš žaliti, ali razumjeti da. Recimo, ako vas danima ne pozdravlja, da to znači da ima problem (neodgojen je, u nekoj je žešćoj drami i slično), ali ne mora nužno i značiti da vam iza leđa pakira otkaz. Ako razgovor ne urodi plodom, iz čitavog niza benignih razloga, ali se istovremenu uvjerite i da situacija nije dramatična kakvom je vi vidite, naprosto se pomirite s tim da imate šefa koji ne zna s ljudima. Pa, što? Detektirali ste u čemu je fora, znate da nije zlikovac , i OK. Prihvatite ga takvog i radite svoje. Njemu je teže nego vama, vjerujte. Ako, pak, shvatite da pred sobom imate lisca premazanog svim mastima, ako podvučete misao kako mu jednostavno ne vjerujete, ne preostaje vam ništa drugo nego služiti se njegovim oružjem.
Smješkajte mu se, pozdravljajte ga, budite brižni...
Naslađujte se nad tim što se pretvarate, uživajte u vlastitoj glumi. I ključno, ne dajte se iznervirati nikad više njegovim gluparijama.
Može biti iscrpljujuće, i morate se pripremiti na to da ćete u tu misiju uložiti i vremena i truda, ali često je to jedini način da vas uistinu ostavi na miru. Budite užasno ljubazni. Izrazite brigu za njegovo zdravlje, ukažite mu na to da je, valjda nehajno, zaboravio vas pozvati na radni kolegij.
Na urlikanje i ispiranje mozga odgovorite smješkom tipa ‘sve za vas, šefe, samo se vi nemojte nervirati...’.
Ovakav pristup, doduše, iziskuje da nakon nekog vremena ipak promijenite radnu sredinu. No, nemojte se zavaravati – nema ‘idealnog’ šefa.
Djed Mraz ne postoji...