- Zašto volin Zagreb, Robert Pauletić
- Kako odabrati pravi model traperica
- Kozmetiku ukradite djeci
- Kako tražiti povišicu
- Opasno tračanje u uredu
- Villa Elita - biser Importanne resorta
- Odmorite se u Haagu
Zašto volin Zagreb, Robert Pauletić
Kad san ka dite od jedva 17 godina ujesen 1982. doša živit u Zagreb, bija je aktualan Johnny Štulić koji je piva "Kad sam kao mali došao u grad, morao sam samom sebi dati nadimak..."
Od Zagreba san dotad jedino poznava Šubićevu ulicu u kojoj je bija kompleks studija di san u prvome misecu 1981. snima "Kviskoteku" i di mi je Lazo Goluža za pobjedu osobno preda prvoga drvenog Kviskića koji mi je do danas osta najdraža stvar na svitu.
Prvih zagrebačkih šest miseci iša san na noge od Kikićeve 4 na Srednjacima, pa skroz do okretišta tramvaja na Savi, a otamo par stanica do "Vjesnikova" nebodera, di san već surađiva s jednin enigmatskin magazinon. Nisan zna da je "Vjesnikov" neboder zapravo jako blizu Srednjaka, da san samo triba ić u kontra smjeru, proć par kuća, i da bi već bija na Savskoj, točno prikoputa "Vjesnika"! To san otkrija tek posli nekoliko miseci, i posli se dugo smija sam sebi.
I onda opet Johnny Štulić: «Neke poderane ulice, bljesak mokrih tračnica, prvi tramvaj preko Trešnjevke (...)». I ja san gleda te tračnice i taj tramvaj priko Trešnjevke, kad san ka momak ujutro iša na faks u Lepušićevoj, inače odma priko ceste od onoga studija di san snima prvu «Kviskoteku»... I zato volin Zagreb.
U Zagrebu san živija 24 godine, više od pola dosadašnjeg života. Do druge polovice devedesetih prominija san 19 podstanarskih adresa. Upozna san grad bolje od svakog rođenog Zagrepčanina, od Trnovčice do Botinca. Podstanarstvo je bilo golgota, ali ipak me za svako od tih mista vežu i lipe uspomene, dragi ljudi, prijatelji, cure... Šta se cura tiče, pola san ih već zaboravija. Prijatelja je puno ostalo.
U Zagrebu san, u kafiću "Thalia", upozna i svoju Papučicu, u Zagrebu su mi se na Svetome Duhu rodila dva sina i ćer.
Zagrebu san da svoju mladost, a Zagreb je meni da bezbroj mogućnosti i primija me ka svoga sina. Zagreb je grad u kojem pametni i sposobni moraju uspit, jer imaju priliku pokazat šta znaju.
Postoji moje tajno misto u Zagrebu, naizgled ni po čemu posebno, ali misto koje me samo od sebe osvojilo kad san jedanput slučajno proša tamo. Svaki put kad dođen na to svoje zagrebačko tajno misto, prožme me neka neobjašnjiva duboka srića, baš ka i prvi put kad san tamo bija. I zato volin Zagreb.
Ali moran reć i ovo: od voljenog Zagreba ipak više volin svoj Split!